Hirurg upozorava na čestu grešku tokom jela: Način sjedenja može pogoršati nadutost, gasove i probavne tegobe

Neugodne probavne smetnje ne moraju uvijek biti povezane isključivo s hranom koju konzumiramo. Hirurg Alvaro Kampiljo upozorava da i način sjedenja za stolom može imati određenu ulogu u pojavi nadutosti, gasova i osjećaja pritiska u stomaku. Posebno izdvaja pogrbljeno držanje i položaje koji dodatno opterećuju trbušni dio tijela. Iako nepravilno sjedenje nije dokazani uzrok svih probavnih problema, promjena svakodnevnih navika nekim ljudima može pomoći da se nakon obroka osjećaju ugodnije.

Većina ljudi prilikom razmišljanja o zdravlju probavnog sistema najprije obraća pažnju na sastav obroka. Razmatraju se količina hrane, unos vlakana, masnoće i namirnice koje mogu izazvati nelagodu. Međutim, jedan detalj često ostaje zanemaren, a to je položaj u kojem tijelo provodi vrijeme dok jedemo.

Savremene svakodnevne navike dodatno su promijenile način konzumiranja obroka. Mnogi jedu dok gledaju u telefon, rade za računarom ili žure da završe druge obaveze. U takvim okolnostima tijelo se često naginje prema naprijed, ramena se spuštaju, a trbuh ostaje savijen. Upravo takav položaj može povećati osjećaj nelagode, naročito kod osoba koje već imaju osjetljiv probavni sistem.

Kako pogrbljen položaj može uticati na probavu?

Kada osoba sjedi izrazito savijena, dolazi do povećanog mehaničkog pritiska na područje trbuha. Takav položaj može ograničiti slobodno kretanje dijafragme i promijeniti način disanja. Kod pojedinih ljudi posljedica može biti izraženiji osjećaj punoće, naročito neposredno nakon obilnijeg obroka.

Hirurg Alvaro Kampiljo, koji se bavi pitanjima povezanima s crijevnim mikrobiomom, smatra da nepravilno držanje može djelovati na nekoliko aspekata probavnog procesa. Prema njegovom objašnjenju, posebno su značajni prolazak sadržaja kroz crijeva, zadržavanje gasova i uslovi unutar probavnog sistema. Ipak, ove tvrdnje ne znače da je za svaku probavnu tegobu odgovoran položaj tijela.

Jedan od mehanizama koje Kampiljo ističe odnosi se na potencijalno usporavanje prolaska probavnog sadržaja. Prema njegovom tumačenju, loše držanje moglo bi otežati normalno funkcionisanje probavnog sistema i doprinijeti osjećaju težine. Međutim, brzina pražnjenja crijeva zavisi od mnogo različitih okolnosti, uključujući prehranu, tjelesnu aktivnost i zdravstveno stanje pojedinca.

Drugi aspekt odnosi se na gasove. Kada je trbuh stisnut zbog položaja tijela, postojeća nadutost može postati neugodnija. Osoba tada može imati utisak da se gasovi intenzivnije nakupljaju, iako sam osjećaj pritiska nije dovoljan dokaz da se njihova proizvodnja zaista povećala.

Treća mogućnost koju hirurg spominje tiče se lokalnih uslova u probavnom traktu, uključujući dotok kisika i funkcionisanje mikrobioma. Ovakvo objašnjenje zahtijeva oprez jer crijevna mikrobiota predstavlja složen sistem na koji djeluju brojni faktori. Nije utvrđeno da samo pogrbljeno sjedenje neposredno mijenja njen sastav na način koji bi objasnio sve navedene tegobe.

„Direktna veza između lošeg držanja tela i mikrobiote ispoljava se kroz tri efekta: usporen prolazak sadržaja kroz creva, povećano nakupljanje gasova i smanjen dotok kiseonika u digestivni trakt.“

— Alvaro Kampiljo, hirurg

Ove navode korisno je posmatrati kao stručno tumačenje mogućih mehanizama, a ne kao definitivno utvrđenu uzročno-posljedičnu vezu. Probavni sistem funkcioniše kroz međusobno povezane procese, zbog čega pojednostavljena objašnjenja često ne mogu obuhvatiti sve uzroke nastanka simptoma.

Dodatnu pažnju zaslužuje i način disanja tokom obroka. Duboko savijen položaj može ograničiti pokrete grudnog koša, dok opuštenije i uspravnije sjedenje omogućava prirodnije kretanje dijafragme. Zbog povezanosti disanja i pritiska u trbušnoj šupljini, pojedine osobe mogu primijetiti razliku u osjećaju ugodnosti nakon promjene položaja.

Jednostavna promjena položaja može olakšati obrok

Kampiljo savjetuje da se tokom jela nastoji održavati prirodan i stabilan položaj tijela. To ne podrazumijeva ukočena leđa ili neprestano kontrolisanje svakog pokreta. Dovoljno je izbjegavati pretjerano savijanje prema tanjiru, držati ramena opuštenima i osloniti stopala na pod.

Važnu ulogu može imati i visina stolice u odnosu na sto. Ako osoba mora stalno podizati ramena ili savijati gornji dio tijela kako bi dohvatila hranu, položaj postaje naporan. Prilagođavanje sjedenja može smanjiti opterećenje trupa i učiniti vrijeme provedeno za stolom ugodnijim.

Posebno je zanimljiva povezanost položaja tijela i želučanog refluksa. Kada je gornji dio tijela uspravniji, smanjuje se mogućnost da položaj dodatno pogoduje vraćanju sadržaja želuca prema jednjaku. Zbog toga osobama koje imaju gorušicu može odgovarati izbjegavanje dubokog savijanja i ležanja neposredno nakon jela.

Prekrštene noge također se spominju među položajima na koje bi trebalo obratiti pažnju. Ipak, takav način sjedenja sam po sebi nije potvrđen uzrok poremećaja probave. Problem se prije može pojaviti kada taj položaj dovodi do dodatnog uvijanja trupa, pogrbljenosti ili neugodnog pritiska na stomak.

Kampiljo je iznio i tvrdnju o znatno manjem nakupljanju gasova kod osoba koje sjede uspravno. Međutim, bez preciznih podataka o istraživanju na koje se poziva nije moguće potvrditi tačan odnos između dva položaja tijela. Zbog toga je važnije pratiti vlastite simptome nego očekivati određeno brojčano poboljšanje.

Uz položaj tijela, značajan je i tempo konzumiranja hrane. Osobe koje jedu veoma brzo mogu progutati više zraka, što kod nekih doprinosi podrigivanju i nadutosti. Manji zalogaji, pažljivije žvakanje i povremene pauze mogu pomoći da obrok protekne mirnije.

Kada nadutost i zatvor zahtijevaju dodatnu pažnju?

Uprkos mogućem uticaju držanja tijela, nadutost i zatvor ne smiju se automatski pripisivati nepravilnom sjedenju. Određene namirnice, intolerancije, gazirana pića i promjene u unosu vlakana mogu imati mnogo neposredniju vezu s probavnim tegobama. Kod zatvora značajnu ulogu mogu imati i nedovoljan unos tečnosti, manjak kretanja, pojedini lijekovi i različita zdravstvena stanja.

Slično vrijedi i za refluks. Na njegovo pojavljivanje mogu uticati veličina obroka, vrijeme jela, tjelesna težina, alkohol i individualna osjetljivost na određenu hranu. Promjena načina sjedenja može biti korisna dopuna drugim navikama, ali nije zamjena za odgovarajuću medicinsku procjenu kada su simptomi uporni.

Povremeni osjećaj punoće nakon obilnog obroka uglavnom nije razlog za zabrinutost. Međutim, dugotrajna nadutost, učestali zatvor ili simptomi koji postaju sve izraženiji zahtijevaju pažljivije razmatranje mogućih uzroka. Posebno je važno potražiti ljekarski savjet kada se jave neobjašnjiv gubitak težine, krv u stolici, dugotrajne promjene pražnjenja crijeva ili ponavljano povraćanje.

Izraženi bolovi u stomaku također ne bi smjeli biti zanemareni niti objašnjavani isključivo držanjem tijela. Ako su bolovi jaki, iznenadni ili praćeni drugim ozbiljnim simptomima, potrebna je hitna medicinska procjena. Samostalno mijenjanje prehrane i položaja sjedenja u takvim okolnostima nije dovoljno.

Za osobe koje nemaju zabrinjavajuće simptome, korisno može biti posmatranje svakodnevnih navika tokom nekoliko narednih obroka. Uspravnije sjedenje, smanjenje žurbe i odlaganje telefona omogućavaju da se pažnja više usmjeri na jelo. Nakon obroka nekima može prijati i lagana šetnja, bez napornog fizičkog opterećenja.

Ako se nelagoda smanji nakon takvih promjena, to može biti koristan pokazatelj da položaj i tempo jela imaju određenu ulogu. Ukoliko se simptomi nastave ili pogoršaju, potrebno je razmotriti druge moguće uzroke. Na taj način jednostavna promjena za stolom ostaje praktična mjera za veću ugodnost, bez zanemarivanja složenosti probavnog zdravlja.