Vučić, Brnabić i Nikolić pred mogućim gubitkom državnih vila: Otvoreno pitanje luksuznih rezidencija na Dedinju
Promjene na političkoj sceni Srbije ponovo su otvorile pitanje korištenja luksuznih državnih nekretnina u beogradskom naselju Dedinje. Prema informacijama koje je objavio portal Nova.rs, Aleksandar Vučić, Ana Brnabić i Tomislav Nikolić mogli bi izgubiti pravo na korištenje pojedinih rezidencija nakon dolaska novog državnog rukovodstva. Iako se spominje mogućnost njihovog preseljenja u privatne domove, zvanične pojedinačne odluke o iseljenju zasad nisu potvrđene.
Državne vile na Dedinju godinama su bile povezane s najvišim političkim funkcijama u Srbiji. Pojedini objekti koristili su se za stanovanje visokih zvaničnika, dok su drugi bili namijenjeni reprezentativnim susretima, diplomatskim prijemima i obavljanju službenih dužnosti. Njihov status sada ponovo dolazi u središte pažnje, posebno zbog načina na koji su ranijih godina mijenjane odluke o namjeni određenih nekretnina.
Prema pisanju portala Nova.rs od 26. oktobra 2026. godine, osobe koje su ranije obavljale najviše državne funkcije mogle bi biti obavezane da napuste objekte koje su koristile po osnovu svojih položaja. Izvor tog portala iz Vlade Srbije tvrdi da bi takav postupak bio povezan s preuzimanjem dužnosti novih državnih predstavnika. Međutim, eventualna preseljenja zavisit će od konkretnih institucionalnih odluka, važećih propisa i mogućih sigurnosnih procjena.
Posebnu pažnju privlače različiti načini na koje su Vučić, Brnabić i Nikolić koristili državne nekretnine. Dok su pojedini objekti služili kao mjesta stanovanja, drugi su imali pretežno protokolarnu namjenu. Upravo ta razlika važna je za razumijevanje razloga zbog kojih se pitanje njihovog budućeg korištenja ne može posmatrati potpuno jednako.
Političke promjene pokrenule raspravu o državnim rezidencijama
Jedan od ključnih događaja koji je prethodio raspravi o vilama bila je ostavka Aleksandra Vučića na funkciju predsjednika Srbije 27. septembra 2026. godine. Dan kasnije, 28. septembra, predsjedničke dužnosti preuzela je Ana Brnabić, koja je u tom trenutku obavljala funkciju predsjednice Narodne skupštine. Time je postala vršiteljica dužnosti predsjednice Republike do izbora novog šefa države.
Primopredaja dužnosti potvrđena je zvaničnim saopštenjem Vlade Srbije, u kojem su navedene okolnosti prestanka Vučićevog predsjedničkog mandata i preuzimanja odgovornosti od strane Brnabić. Prema zakonskom okviru, predsjednik Narodne skupštine može privremeno obavljati funkciju predsjednika Republike najduže tri mjeseca. Ovakav razvoj događaja predstavlja važan dio političkog konteksta u kojem se ponovo razmatra pitanje korištenja državne imovine.
POZADINA DOGAĐAJA
Ostavka Aleksandra Vučića 27. septembra i primopredaja predsjedničkih dužnosti Ani Brnabić 28. septembra 2026. označile su značajnu institucionalnu promjenu. U takvim okolnostima otvoreno je i pitanje budućeg raspolaganja državnim vilama koje su godinama koristili visoki funkcioneri, uključujući objekte čija je službena namjena ranije mijenjana odlukama Vlade.
Informacije o mogućem preseljenju bivših funkcionera pojavile su se krajem oktobra. Novinarka Ana Marković objavila je na portalu Nova.rs izvještaj zasnovan na navodima neimenovanog izvora iz Vlade Srbije. Prema tom izvoru, nekadašnji državni zvaničnici mogli bi se vratiti u privatne stanove i kuće kada prestane osnov po kojem koriste službene rezidencije.
Isti izvor naveo je i mogućnost izuzetaka. Ukoliko nadležne sigurnosne službe procijene da postoji stvarna opasnost po sigurnost pojedinih funkcionera, mogao bi im biti omogućen privremeni nastavak boravka u zaštićenim objektima ili smještaj na drugoj odgovarajućoj lokaciji. Takva mogućnost, međutim, ne predstavlja potvrdu da je za bilo koju od spomenutih osoba već donesena konkretna odluka.
Pitanje državnih vila dodatno je složeno zbog činjenice da njihovo korištenje nije uvijek bilo vezano isključivo za jednu funkciju. U pojedinim slučajevima službena namjena objekata mijenjana je nakon što su političari prešli na druga radna mjesta ili završili prethodne mandate. Zbog toga se sada ponovo razmatraju ranije administrativne odluke koje su omogućavale nastavak korištenja pojedinih rezidencija.
Jovankina vila i Nikolićeva rezidencija ponovo u centru pažnje
Jedna od najpoznatijih državnih nekretnina koje se spominju jeste takozvana Jovankina vila, smještena u Bulevaru kneza Aleksandra Karađorđevića. Objekt površine približno 750 kvadratnih metara povezuje se s Jovankom Broz, nekadašnjom prvom damom Jugoslavije. Zbog svoje historije, lokacije i namjene, ova nekretnina zauzima posebno mjesto u raspravi o državnim rezidencijama.
Ana Brnabić uselila se u ovu vilu u novembru 2020. godine, kada je obavljala funkciju predsjednice Vlade Srbije. Nakon što je u martu 2024. prešla na mjesto predsjednice Narodne skupštine, nastavila je koristiti isti objekt. Njegov administrativni status naknadno je prilagođen novoj funkciji koju je obavljala.
Prema ranijim medijskim izvještajima, u julu 2024. godine promijenjena je službena namjena Jovankine vile, koja je postala reprezentativni objekt povezan s funkcijom predsjednika parlamenta. Ova promjena omogućila je da se nekretnina i dalje koristi u okviru državnih potreba. Upravo zbog takvog administrativnog razvoja događaja, pitanje budućeg korištenja vile ponovo je postalo aktuelno nakon političkih promjena.
Slična pitanja otvorena su i u vezi s Tomislavom Nikolićem, koji je predsjedničku funkciju obavljao od 2012. do 2017. godine. Nakon završetka mandata nastavio je boraviti u državnoj vili u Užičkoj ulici na Dedinju. Takav aranžman bio je povezan s kasnijom odlukom o službenoj namjeni objekta.
VAŽAN TRENUTAK
Promjene službene namjene državnih vila omogućavale su nastavak njihovog korištenja i nakon prelaska pojedinih funkcionera na druge položaje. Kod Jovankine vile važna je odluka iz jula 2024, dok je za Nikolićev nastavak korištenja rezidencije značajna odluka Vlade iz novembra 2018. godine.
Naime, u novembru 2018. Vlada Srbije donijela je odluku da se vila koju koristi Nikolić namijeni potrebama predsjednika Nacionalnog savjeta za koordinaciju saradnje s Rusijom i Kinom. Tu funkciju obavljao je upravo bivši predsjednik Srbije, zbog čega je nastavio koristiti državni objekt i nakon isteka predsjedničkog mandata.

Ovaj slučaj sada ponovo dobija na značaju jer otvara pitanje trajanja prava na službeni smještaj i povezanosti takvih pogodnosti s konkretnim državnim dužnostima. Prema pisanju regionalnih medija, uključujući Index.hr, Nikolićev dugogodišnji boravak u vili povezan je upravo s promjenom njene namjene. Ipak, eventualno ukidanje postojećeg aranžmana zahtijevalo bi odgovarajuće postupanje nadležnih institucija.
Iako se Brnabić i Nikolić spominju u istoj raspravi, njihovi slučajevi imaju različitu administrativnu pozadinu. Jovankina vila vezana je za funkciju predsjednika Narodne skupštine, dok je Nikolićeva rezidencija bila povezana s njegovim angažmanom u savjetu za saradnju s Rusijom i Kinom. Zajedničko im je pitanje hoće li ranije donesene odluke ostati na snazi nakon promjene državnog rukovodstva.
Vučićeva Bokeljka ima drugačiju namjenu od stambenih vila
U raspravi o luksuznim državnim objektima spominje se i vila Bokeljka u Tolstojevoj ulici, koju je Aleksandar Vučić službeno koristio tokom predsjedničkog mandata. Riječ je o nekretnini površine približno 1.700 kvadratnih metara, koja se ubraja među poznatije reprezentativne objekte u ovom dijelu Beograda.
Za razliku od rezidencija u kojima su funkcioneri stanovali, Bokeljka se prvenstveno povezivala sa službenim sastancima, diplomatskim susretima i protokolarnim aktivnostima. Prema ranijim medijskim informacijama, Vučić u ovom objektu nije stalno živio. Zbog toga se pitanje buduće upotrebe vile ne može u potpunosti poistovjetiti s mogućim iseljenjem iz državnih objekata koji služe kao porodični domovi.
Medijski izvještaji o Bokeljki, među kojima su i informacije koje je prenosio N1 Hrvatska, ukazuju na njenu reprezentativnu funkciju. Eventualne promjene u korištenju takvog objekta prije svega bi se odnosile na njegovu dostupnost novim državnim predstavnicima i nastavak protokolarnih aktivnosti. To je važna razlika u odnosu na pitanje stanovanja pojedinaca u objektima državnog vlasništva.
Ipak, sva tri slučaja povezuje činjenica da se radi o vrijednim nekretninama čije korištenje zavisi od državnih odluka. Dosadašnja praksa pokazuje da su administrativne promjene mogle uticati na to ko ima pravo koristiti pojedine objekte i u kojem svojstvu. Zbog toga se pitanje njihovog budućeg statusa ne odnosi samo na personalne promjene već i na način upravljanja javnom imovinom.
Šta bi odlučivalo o eventualnim preseljenjima?
Prema informacijama koje su do sada objavljene, moguća preseljenja bivših državnih funkcionera zavisila bi od dolaska novog rukovodstva i odluka nadležnih organa. Neimenovani izvor portala Nova.rs povezao je prestanak prava na korištenje pojedinih rezidencija upravo s trenutkom kada novi predsjednik države i nova vlada preuzmu svoje dužnosti.
Istovremeno, sigurnosne okolnosti mogle bi imati posebnu ulogu. Ukoliko službe nadležne za zaštitu bivših visokih zvaničnika utvrde da njihova sigurnost zahtijeva dodatne mjere, mogla bi biti razmatrana mogućnost drugačijeg smještaja ili privremenog zadržavanja postojećeg. Takve procjene bile bi odvojene od političkog pitanja prava na korištenje luksuznih državnih vila.
ŠIRA SLIKA
Pitanje državnih rezidencija istovremeno je pitanje transparentnosti, javnih troškova i pravila koja uređuju korištenje imovine u vlasništvu države. Ranije promjene namjene pojedinih vila pokazuju koliko administrativne odluke mogu uticati na dugoročno raspolaganje takvim objektima. Rasprava se zato ne ograničava samo na tri poznata politička imena, već obuhvata i kriterije prema kojima se državna imovina dodjeljuje na korištenje.
Za građane je posebno značajno pitanje pod kojim uslovima se ovakve nekretnine dodjeljuju, koliko dugo pojedini korisnici imaju pravo boravka i ko snosi troškove njihovog održavanja. Državni objekti predstavljaju javnu imovinu, pa odluke o njihovoj namjeni imaju širi značaj od pojedinačnih pogodnosti koje iz njih proizlaze. Upravo zbog toga promjene političkog rukovodstva često ponovo otvaraju raspravu o ranije uspostavljenim aranžmanima.
Važno je, međutim, razlikovati medijske informacije od zvanično provedenih mjera. Iako su krajem oktobra objavljeni navodi o mogućem odlasku Vučića, Brnabić i Nikolića iz pojedinih državnih vila, iz tih izvještaja ne proizlazi da su konkretna iseljenja već izvršena. Također, nije potvrđeno da su za sve spomenute nekretnine donesene konačne odluke o promjeni korisnika.
Dosadašnji slučajevi Jovankine vile, rezidencije u Užičkoj ulici i Bokeljke pokazuju različite oblike korištenja državnih objekata. Neki su imali stambenu funkciju, drugi reprezentativnu, dok je kod pojedinih nekretnina službena namjena mijenjana kako bi odgovarala funkcijama njihovih korisnika. Upravo će postojeći pravni status svakog objekta biti važan prilikom eventualnog preispitivanja ranijih odluka.

Za sada je potvrđen politički kontekst koji je otvorio ovu raspravu, dok se najave o budućim preseljenjima oslanjaju na medijske izvore. Konačan status vila zavisit će od nadležnih institucija, propisa koji uređuju njihovo korištenje i eventualnih sigurnosnih potreba. U središtu cijelog pitanja nalazi se način na koji država raspolaže svojim najvrednijim nekretninama i određuje granicu između službenih potreba funkcionera i prava na korištenje javne imovine.















